Originalni članak autora Suleymana Karana za portal The Cradle možete pročitati OVDJE.
Prije dvadeset i šest godina, pokojni irački predsjednik Sadam Husein donio je odluku koja je odjeknula daleko izvan Bagdada. Prešao je na određivanje cijene iračkog izvoza nafte u eurima umjesto u američkim dolarima – korak koji su mnogi promatrači u to vrijeme protumačili kao simboličan prkos i praktičan pokušaj ublažavanja financijskih ograničenja nametnutih washingtonskim režimom sankcija.
Iako sama ta promjena nije odredila sudbinu Iraka, dovela je do šireg sukoba sa SAD-om oko suvereniteta, regionalne moći i kontrole nad energetskim tržištima.
Ono što je uslijedilo dobro je poznato. Nakon napada 11. rujna, Irak je napadnut pod izlikom posjedovanja kemijskog, biološkog i nuklearnog oružja. Naknadne istrage nisu pronašle aktivne programe oružja za masovno uništenje, a ključne obavještajne tvrdnje korištene za opravdanje rata kasnije su diskreditirane ili se pokazalo da su duboko pogrešne.
Kobno upozorenje
Okupacija Iraka – i Huseinovo konačno pogubljenje – poslali su jasnu poruku izvoznicima nafte u regiji: države koje se kreću u pokušaju da razbiju dolarov stisak na trgovinu energijom riskiraju suočavanje s ogromnim političkim i vojnim pritiskom.
Izvor: Wikimedia CommonsTa je poruka ostala prisutna gotovo dva desetljeća. No kako su zemlje u nastajanju – prije svega Kina – povećavale svoj utjecaj u globalnoj proizvodnji i trgovini, struktura energetskih tržišta počela se mijenjati.
Islamska Republika Iran prva je krenula. Teheran je 2021. godine potpisao 25-godišnji strateški sporazum s Pekingom i ubrzo počeo prodavati čak 95 posto svoje nafte u juanima. Washington je to smatrao ograničenim rizikom sve dok je praksa ostala ograničena na Iran. Nije.
Iste godine, Katar – jedan od najvažnijih izvoznika prirodnog plina iz Perzijskog zaljeva – potpisao je dugoročni ugovor o ukapljenom prirodnom plinu (LNG) s PetroChinom. Dolar je ponovno zaobiđen.
Do 2025. godine niz događaja uznemirio je Washington. Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman (MbS) nastavio je pozicionirati kraljevstvo kao “kolebljivu državu” između Bijele kuće i sila BRICS-a u nastojanju da osigura utjecaj u promjenjivom svjetskom poretku.
Zaljev prema BRICS-u
UAE su se pojavili kao korespondentno bankarsko središte za trgovinu Irana i Kine, istovremeno napredujući prema članstvu u BRICS-u. Sam Rijad čekao je na pragu organizacije.
Katar je slijedio sličnu putanju. U međuvremenu, osovina Ankara-Doha produbila je suradnju dok su oba glavna grada tražila veći regionalni utjecaj. Te su se promjene odrazile u inicijativama Vijeća za suradnju Zaljevskih zemalja (GCC). Bahrein, UAE, Kuvajt, Katar, Saudijska Arabija i Oman zajednički su se sastali s Kinom i Udruženjem zemalja jugoistočne Azije (ASEAN), signalizirajući širenje euroazijskog gospodarskog horizonta.
Congratulations to Ethiopia, Egypt, Iran, Saudi Arabia and the United Arab Emirates. Today they officially joined BRICS. pic.twitter.com/pzdvIfq6yW
— ₦₳V𝚜𝚝é𝚟𝚊 🇷🇺 ᴢ (@Navsteva) January 1, 2024
Za SAD, žuto upozorenje brzo se pretvaralo u crveno. Najnovija Strategija nacionalne sigurnosti odražavala je sve neomerkantilističke prioritete. Venezuela je postala prva meta. Kombinacijom pritiska i intervencije, Washington je nastojao osigurati opskrbne linije sirovom naftom, istovremeno potvrđujući svoju tvrdnju o hemisferičnom primatu. Time je također poremetio ključnu energetsku arteriju koja hrani kinesko gospodarstvo.
Iran je, međutim, ostao prkosan. Vanjski pritisak i pokušaji rasplamsavanja unutarnjih nemira nisu uspjeli dovesti do sloma režima.
Dana 28. veljače, SAD i Izrael pokrenuli su napade pod pretpostavkom da će Iran biti brzo pokoren. Do 25. dana rata to očekivanje već je iznevjerilo. Borbe su se nastavile i proširile preko Perzijskog zaljeva.
Teheranska strategija proširenja sukoba u Perzijski zaljev nametnula je sve veće ekonomske troškove Washingtonu i njegovim saveznicima. Posljedice sežu dalje od poremećaja u lancima opskrbe sirovom naftom. Udarni valovi sada su vidljivi u globalnim financijama, trgovini i industrijskoj proizvodnji.
Razmjeri poremećaja
Između 20 i 38 posto globalne trgovine sirovom naftom prolazi kroz Hormuški tjesnac. Danas su se tokovi usporili na minimum iako Iran nije formalno proglasio plovni put zatvorenim.
Razmjeri poremećaja su očiti. U 2025. godini, otprilike 20 milijuna barela dnevno (bpd) sirove nafte i rafiniranih proizvoda prošlo je kroz tjesnac. U 2024. godini, gotovo petina globalnih pošiljki LNG-a kretala se istom rutom.
🇮🇷🇺🇸🇮🇱 Only 144 ships passed through the Strait of Hormuz in 23 days!
For comparison, before the war, that's how many ships passed through in a single day: https://t.co/ijpcXUBqaC pic.twitter.com/XGYJ2N8tvm
— Lord Bebo (@MyLordBebo) March 25, 2026
Analitičari upozoravaju da bi ozbiljni poremećaji u brodarstvu u Perzijskom zaljevu mogli smanjiti globalnu opskrbu za nekoliko milijuna barela dnevno, što bi dovelo do razine proizvodnje koja je posljednji put viđena tijekom prethodnih tržišnih šokova.
Djelomičan oporavak proizvodnje u SAD-u, Rusiji i Kazahstanu mogao bi nadoknaditi neke gubitke, ali neravnoteža ostaje akutna.
Ironija je u tome što je, od najranijih dana operacije koju je savez pokrenuo kako bi srušio vladu u Iranu, najveća šteta rata nanesena američkim saveznicima – znak loših proračuna Bijele kuće.
Indija, Japan, Republika Koreja, Tajvan i Tajland među najizloženijima su. Japan uvozi oko 90 posto svoje sirove nafte iz zapadne Azije, većinom preko Hormuza. Južna Koreja nabavlja otprilike 70 posto iz regije, a preko 95 posto tranzitira kroz tjesnac.
Panika u Japanu
Indijski premijer Narendra Modi suočio se s domaćim kritikama nakon svog predratnog posjeta Tel Avivu. Spremnost Rusije da proširi izvoz nafte u Indiju donekle je ublažila pritisak. Bez te spasonosne linije, situacija se mogla brzo pogoršati.
Japan je sazvao hitan sastanak o monetarnoj politici kako su se turbulencije na tržištu produbile. Dužnosnici su raspravljali o prodaji američke imovine vrijedne više od 600 milijardi dolara kako bi stabilizirali domaća tržišta.
Japan is now openly buying Russian oil with the yuan.
The Trump administration tried to strong-arm Takaichi into a joint statement on the Strait of Hormuz, and Japan said no.Publicly, Officially, Finally.
So even America’s so-called ‘closest ally’ is spitting on the… pic.twitter.com/jiitN1C4zN
— Richard (@ricwe123) March 19, 2026
Seul se suočava s jednako zastrašujućom dilemom. Njegova industrijska baza, orijentirana na izvoz, uvelike ovisi o uvoznoj energiji. Čak se i veliki konglomerati chaebola sada suočavaju s neizvjesnošću oko održavanja proizvodnje.
Regionalni proizvođači pokušavaju obuzdati posljedice. Saudijska Arabija, najveći proizvođač OPEC-a, pokušala je preusmjeriti izvoz putem egipatskog naftovoda SUMED.
Irak, odsječen od svog primarnog izvoznog kanala kroz Basru, zaustavio je proizvodnju na polju Južna Rumaila. Irački ministar nafte Hayan Abdulghani najavio je 12. ožujka da bi se do 200.000 barela dnevno moglo preusmjeriti tankerskim pošiljkama preko Turske, Sirije i Jordana – potencijalno proširujući sjeverni izvozni kapacitet za čak 450.000 barela dnevno.
Pod sve većim pritiskom, regionalna kurdska vlada odobrila je plan. Ipak, održivost ovih pošiljki uvelike ovisi o tome hoće li iranski raketni i bespilotni napadi ciljati iračku energetsku infrastrukturu.
Krah azijskih burzi
Tržišta su brzo reagirala nakon što je postalo jasno da bi sukob mogao zahvatiti regiju. Azijske dionice su 4. ožujka pale: Šangajski indeks je izgubio gotovo jedan posto, japanski Nikkei pao je više od tri posto, korejski KOSPI za više od 12 posto, a hongkonški Hang Seng za dva posto. Europske burze zabilježile su skromne dobitke, dok su američka tržišta u početku otvorila više.
Analitičari su nedavno upozorili da gubici na dionicama još uvijek ne odražavaju razmjere poremećaja u globalnoj opskrbi energijom, što sugerira dublje korekcije koje predstoje.
🇺🇸🇮🇷 President Trump on Iran:
“I thought the oil prices would go up more, and I thought the stock market would go down more. It hasn't been nearly as severe as I thought. I think they have confidence in maybe the American President and maybe the people sitting around this… https://t.co/gxGz0daoLz pic.twitter.com/hOTt1sYweD
— HOT SPOT (@HotSpotHotSpot) March 26, 2026
Na tržištima Perzijskog zaljeva, iranski napadi dronom na glavni naftni terminal u Fujairi poljuljali su povjerenje ulagača. Iako su operacije kasnije nastavljene, neizvjesnost je ostala. Dubaijev referentni indeks pao je za 1,7 posto, opterećen naglim padom dionica Emaar Propertiesa. Od početka neprijateljstava indeks je izgubio otprilike petinu svoje tržišne vrijednosti.
Tržišna kapitalizacija Abu Dhabija smanjila se za više od 77 milijardi dolara. Glavni indeks Katara također je pao, a dionice regionalnog bankarskog diva QNB pale su za dva posto.
Investicijska banka Goldman Sachs upozorava da bi produljeno zatvaranje Hormuza moglo gurnuti Katar i Kuvajt u smanjenje BDP-a do 14 posto ove godine – njihov najgori pad od Zaljevskog rata s početka 1990-ih. Saudijska Arabija i UAE mogli bi proći nešto bolje zbog alternativnih izvoznih ruta, ali se i dalje suočavaju s ekonomskim padom od tri do pet posto.
Rijetki dobitnici
Nekoliko proizvođača bi moglo imati koristi. Rusija je na vrhu popisa. Ograničenja na izvoz energije postupno se popuštaju, dok dublje veze s Kinom i obnovljena indijska potražnja jačaju prihode. Čak i EU sada raspravlja o tome kako zaobići vlastite embarge.
Ostali potencijalni korisnici uključuju proizvođače iz Sjevernog mora Norvešku i UK, Kanadu bogatu škriljevcem, Venezuelu s velikim resursima i same SAD. Australija i Bruneji također bi mogli zabilježiti dobitke.
Cijene nafte naglo su se promijenile. Nakon pada od 11 posto 23. ožujka, strah od eskalacije vratio je cijenu sirove nafte Brent natrag na 104 dolara po barelu – daleko iznad razine od 72 dolara viđene prije rata. Proizvođači izvan zapadne Azije stoga su u poziciji da ostvare neočekivanu dobit.
According to Trita Parsi, citing an energy industry insider in Iran, the country has increased oil production from just under 1.1 million to around 1.5 million barrels per day, while prices rose from roughly $47 per barrel (after discounts) to about $110 with minimal discounts,… pic.twitter.com/FLsNzKaw1o
— The Cradle (@TheCradleMedia) March 24, 2026
Izvoznici nafte iz Perzijskog zaljeva čine više od opskrbe ugljikovodicima. Oni generiraju likvidnost koja podmazuje globalne financije. Recikliranje petrodolara podupire tržišta obveznica od Londona i New Yorka do Frankfurta i Tokija.
Ovaj stalan protok kapitala omogućio je visoko zaduženim zapadnim gospodarstvima da se relativno lako zadužuju. Samo američki javni dug dosegao je 39 bilijuna dolara, a ove godine očekuje se dodatnih pet bilijuna dolara zaduživanja.
Volatilnost tržišta od izbijanja neprijateljstava između SAD-a i Irana odražava rastuću tjeskobu oko toga hoće li ova financijska arhitektura opstati.
Prekinuti obrazac
Tipično, geopolitičke krize guraju investitore prema zlatu i drugim tradicionalnim utočištima. Ovaj put, obrazac je prekinut. Tijekom prva dva tjedna borbe, S&P 500 pao je za gotovo četiri posto, Nasdaq je izgubio tri posto, zlato je palo za 5,5 posto, a srebro je palo za više od 13 posto.
Dio objašnjenja leži u pritiscima na likvidnost. Rastuće cijene nafte prisilile su sudionike na tržištu da prodaju zlato kako bi pokrili troškove energije. Istovremeno, neizvjesnost oko toga koliko će agresivno središnje banke – posebno Federalne rezerve – pooštriti politiku opteretila je plemenite metale.
Jačanje indeksa dolara dodatno komplicira stvari. Za zagovornike ekonomske vizije “Učinimo Ameriku ponovno velikom” (MAGA), koja se oslanja na niske kamatne stope i slabiji dolar kako bi se održao industrijski oporavak i refinanciranje duga, trenutni trend je duboko uznemirujući.
🇺🇸🇨🇳 Prof. Jiang: US economy is a giant Ponzi scheme reliant on Gulf states reinvesting oil dollars in American tech.
Trump must dismantle BRICS to save the Dollar — UAE, Saudi and Iran are members and are shifting away from USD. pic.twitter.com/F1cWcDq5Rh
— Lord Bebo (@MyLordBebo) March 13, 2026
Kriza se proteže dalje izvan energetskih tržišta. Hormuz je postao usko grlo u čvrsto povezanoj globalnoj mreži roba. Čak i tamo gdje se brodarstvo nastavlja, veće premije osiguranja i troškovi prijevoza prenose se kroz lance opskrbe.
Osiguranje od ratnog rizika je revidirano ili potpuno ukinuto. Troškovi pomorskog prijevoza su porasli. Utjecaj se osjeća i u energetskoj i u neenergetskoj trgovini.
Neočekivane ranjivosti su sada vidljive. Poremećaji u katarskom energetskom čvorištu Ras Laffan zaustavili su otprilike jednu trećinu globalne opskrbe helijem – ključnog inputa za proizvodnju poluvodiča i medicinsko snimanje.
Strah od krize
Nestašica gnojiva predstavlja još ozbiljniju prijetnju. Perzijski zaljev glavni je izvor uree, amonijaka i sumpora. S obzirom na smanjenje izvoza, globalni lanac opskrbe gnojivima smanjio se za otprilike jednu trećinu, što pojačava strah od šire prehrambene krize.
Logistička uska grla spriječila su gotovo polovicu od 2,1 milijuna tona uree planirane za izvoz posljednjih tjedana da stigne do brodova. Agencija za kreditni rejting Fitch već je revidirala svoje prognoze cijena prema gore.
Ako Washington ne uspije osigurati svoje ciljeve, poremećaj u Hormuškom području mogao bi se razviti u klasični trenutak “crnog labuda”. Udio dolara u globalnim rezervama već je pao sa 71 posto na 59 posto. Dugotrajni energetski šok mogao bi ubrzati tu putanju. Neviđena točka podataka o nultom prometu tankera zabilježena 12. ožujka mogla bi označiti simboličan kraj ere u kojoj je nafta bila neodvojiva od dolara. U slučaju raspada petrodolarskog sustava, geopolitičke posljedice bile bi duboke.
