Mathias Döpfner, predsjedavajući i izvršni direktor medijskog giganta Axel Springer, je u tekstu za Politico upozorio na opasnost izolacionističkih stavova u Europi prema eskalaciji u Iranu. Prema autoru, česta izjava europskih stratega da „ovo nije naš rat“ je nerazumna i šteti kontinentu. Takav stav, navodi, potiče zajedničkog neprijatelja i ubrzava američko povlačenje solidarnosti, što može imati kobne posljedice.
Infiltracija islamističkih mreža u europska društva napredovala je dalje nego u Sjedinjenim Državama, tvrdi, a čak i ako netko smatra da sukob nije europski, javno iskazivanje prezira prema američkim akcijama nadmašuje zdrav vlastiti interes.
Cijena nepotrebne retorike
Njihova logika je jednostavna: ako sukob s Iranom nije europsko pitanje, onda ni rat u Ukrajini nije američki. Tada bi Europljani trebali sami nositi teret suočavanja s imperijalnom agresijom iz Moskve, što bi moglo dovesti do preplavljivanja kontinenta.
Let that sink in: The EU sanctioned me also for exposing German media’s complicity in genocide, while @axelspringer CEO Mathias Döpfner is being honored with a presidential medal for loyalty to Israel’s war crimes. https://t.co/1XtxLHRb4v pic.twitter.com/dJE1XwwU7p
— Hüseyin Dogru (@hussedogru) September 4, 2025
Unatoč neizvjesnosti oko konačnih ciljeva Washingtona i cionističkog entiteta, u kritičnim trenucima bolje je, sugerira, stajati zajedno. U suprotnom će američka vlada, koje je 80 godina štitila Europu, pamtiti povlačenje solidarnosti.
Döpfner kaže da više od četiri i pol desetljeća iranska Revolucionarna garda terorizira slobodni svijet, sustavno djelujući u europskim društvima, šireći mržnju i narušavajući ustavni poredak. Agresor u Iranu godinama teži nuklearnom oružju, a ni sporazumi ni apeli za mir nisu ga zaustavili.
Četiri i pol desetljeća zapadni političari oklijevali su poduzeti učinkovite mjere protiv ove terorističke države. U europskom i demokratskom interesu bilo je da Amerika i cionistički entitet konačno poduzmu zajedničku akciju. Sada Europa mora stati uz SAD kako bi iskoristila dobiveno vrijeme, zaključuje autor u tekstu za POLITICO.
