Originalni članak autora Samira Bhattacharye za Russia Today možete pročitati OVDJE.
Ono što je započelo kao sukob usmjeren na iransku nuklearnu infrastrukturu i regionalnu ravnotežu snaga brzo je transformiralo stratešku geografiju globalne trgovine i energetskih tokova. Za Afriku, posljedice bi mogle biti duboke jer kriza riskira pogoršanje postojećih rivalstava duž bazena Crvenog mora, a istovremeno izlaže afričke nacije ekonomskim šokovima i geopolitičkim pritiscima. Od utjecaja rastućih cijena nafte do poremećaja u trgovinskim tokovima i troškova dostave, kontinent bi se ponovno mogao suočiti s posljedicama prelijevanja krize koja potječe izvan njegovih granica.
Jedan od najznačajnijih ishoda za Afriku bio bi obnovljeni središnji položaj Crvenog mora. S obzirom na to da Iran učinkovito kontrolira Hormuški tjesnac, jednu od najkritičnijih svjetskih naftnih tokova, pozornost se sada pomjerila prema zapadu, prema Crvenom moru i tjesnacu Bab el-Mandeb, koji se pojavljuju kao nezamjenjivi koridori za globalni brodarski promet.
Hutističke prijetnje
SAD su u četvrtak upozorile da bi hutisti (pokret Ansar Allah) mogli početi pucati na brodove u tjesnacu Bab el-Mandeb nakon što je Teheran spomenuo mogućnost proširenja barijera globalnom brodarskom prometu tijekom tekućeg rata. Američka izjava pojavila se nakon što je iranska novinska agencija Tasnim citirala izvore koji upozoravaju na potencijalno otvaranje novog „fronta“ u ratu kao odgovor na Trumpovu administraciju koja premješta trupe u regiju.
Massive geopolitical shift. Yemen's Ansarullah forces are officially preparing to assert total control over the Bab al-Mandeb Strait to support Iran. They are imposing a devastating naval blockade that is completely suffocating the Israeli economy. Total strategic dominance. pic.twitter.com/n26Zy0Xsp6
— Furkan Gözükara (@FurkanGozukara) March 27, 2026
Abdul-Malik al-Houthi, vođa hutista, izjavio je u četvrtak da bi pokret mogao započeti sudjelovati u sukobu, ovisno o razvoju vojne situacije. U televizijskom obraćanju naglasio je da pokret nikada nije oklijevao ispuniti ono što je opisao kao svoju islamsku dužnost u džihadu protiv Sjedinjenih Država i Izraela, pozivajući na podršku Iranu na različite načine.
Tjesnac Bab el-Mandeb – smješten na ušću Crvenog mora – služi kao ruta za preuzimanje tokova saudijske nafte iz luke Yanbu na zapadu kraljevstva. Rijad šalje nekoliko milijuna barela sirove nafte dnevno tamo iz svojih istočnih polja putem naftovoda, što je sredstvo za zaobilaženje iranske blokade Hormuškog tjesnaca. Iako ova ruta ne može u potpunosti zamijeniti ogromnu količinu koja teče kroz Hormuz, njezina strateška važnost dramatično raste, a time i rizik od pojačane borbe za utjecaj nad kontrolom rute.
Regionalna rivalstva
Crveno more je već bilo poprište geopolitičkog natjecanja čak i prije izbijanja iranske krize. Tijekom proteklog desetljeća, rivalstva među regionalnim silama, posebno između Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata, transformirala su regiju u poprište natjecanja.
JUST IN: 🇾🇪 Yemen's Houthi leader warns it will enter the US-Israeli war with Iran if the conflict continues to escalate.
pic.twitter.com/mpLcD4JAMo— BRICS News (@BRICSinfo) March 26, 2026
Iako su Rijad i Abu Dhabi u početku koordinirali svoje politike na Afričkom rogu, njihovi su se pristupi postupno razilazili. Dok je Saudijska Arabija koncentrirala svoj gospodarski angažman u zemljama poput Džibutija, UAE su proširile svoj utjecaj na Sudan, Etiopiju i Ugandu kroz ulaganja gotovo tri puta veća od onih Saudijske Arabije. Središnji instrument strategije UAE-a bila je lučka diplomacija koju je predvodio logistički div DP World sa sjedištem u Dubaiju.
Međutim, posljednjih godina lučka diplomacija UAE-a naišla je na nekoliko prepreka. Primjerice, od 2018. Džibuti i DP World su u sporu oko raskida koncesije za kontejnerski terminal Doraleh. Londonski arbitražni sud nedavno je presudio u korist Džibutija, odbacujući zahtjeve DP Worlda za odštetu.
Vojne baze
Važnost Crvenog mora također je pojačana gustom koncentracijom vojnih instalacija duž njegovih obala. Četiri afričke države, naime Egipat, Eritreja, Džibuti i Sudan, graniče s Crvenim morem, a njihove luke postale su žarišne točke vanjske vojne prisutnosti. Samo Džibuti domaćin je više stranih pomorskih baza, uključujući one SAD-a, Francuske, Japana i Kine. Peking je 2017. godine uspostavio svoj prvi prekomorski pomorski objekt u Džibutiju, naglašavajući stratešku ulogu zemlje na ulazu u Crveno more.
Djibouti decides to wage war on Yemen 🇾🇪 and mobilizes and raises its readiness to enter into a direct war with the Ansar Allah (Houthi) group in Yemen if it supports Iran.pic.twitter.com/iQ720WGVtn
— IRAN | INSIGHT (@Geminial_al) March 25, 2026
Povezivanje i regionalna sigurnost također su bili u prvom planu kada je Izrael u prosincu 2025. odlučio priznati de facto suverenu državu Somaliland. Dok se etičke i pravne implikacije takvog priznanja i dalje raspravljaju, čini se da su izraelske motivacije snažno povezane s pomorskom sigurnošću. Izrael je svakako zainteresiran za zaštitu prolaza brodova koji prevoze robu do i iz njegovih luka kroz ovaj kanal.
Izvješća o mogućim izraelskim planovima za uspostavljanje vojne baze u blizini Berbere dodatno ilustriraju strateške uloge. Takav potez vjerojatno bi pojačao regionalne napetosti, potencijalno otvarajući još jedan front u već složenoj politici Afričkog roga. Također bi mogao produbiti podjele između aktera koji podržavaju neovisnost Somalilanda i onih koji zagovaraju teritorijalno jedinstvo Somalije.
Izraelski potezi
U međuvremenu, uloga nedržavnih aktera dodaje još jedan sloj neizvjesnosti krizi koja se razvija. Jemenski pokret hutista desetljećima je primao opsežnu financijsku, vojnu i drugu potporu od Teherana, a imenovanje Mojtabe Hamneija za vrhovnog vođu Irana opisao je kao „novu pobjedu Islamske revolucije“. Unatoč nedavnim vojnim neuspjesima, skupina posjeduje dronove, mine, topništvo i protubrodske rakete sposobne ometati plovila koja prolaze kroz tjesnac Bab el-Mandeb.
BREAKING: 🚨🚨
The Israeli army is raising its alert level to maximum tonight, placing all air force and air defense formations on "immediate readiness" in anticipation of a possible attack by the Houthi group in Yemen on Israel in the coming hours. 🇮🇱🔥 pic.twitter.com/GjOXbwRvdR— إسحاق حمومي | יצחק אל-חמומי 🇮🇱 (@A_Ham96) March 27, 2026
Postoji i zabrinutost zbog potencijalne suradnje između hutista i somalijske militantne skupine al-Shabaab. Od 2024. godine, dvije organizacije navodno surađuju u područjima kao što su krijumčarenje oružja, tehnička obuka i logistička podrška. Iako Hutiji nemaju izravnu kontrolu nad al-Shabaabom, somalijska skupina je prethodno naznačila spremnost proširiti piratske operacije u Adenskom zaljevu u zamjenu za podršku hutista. Takva suradnja mogla bi dramatično povećati rizike za komercijalnu plovidbu u široj regiji Crvenog mora.
Do sada su se hutisti suzdržavali od pokretanja većih novih napada od početka iranske krize, iako su upozorili da su im „prsti na okidaču“. Mogućnost obnavljanja neprijateljstava ostaje značajna. Čak i ograničeni napadi mogli bi značajno povećati premije osiguranja i troškove dostave, dodatno destabilizirajući globalne lance opskrbe.
Scenariji razvoja
U nadolazećim mjesecima, dva široka scenarija čine se vjerojatnima. U prvom, eskalacija iranske krize pokreće kaskadu regionalnih sukoba u koje su uključeni državni i nedržavni akteri diljem Zaljeva i Crvenog mora. Takav razvoj događaja ozbiljno bi poremetio pomorski promet i globalne tokove nafte. U nedostatku normalnog funkcioniranja Hormuza, Adenski zaljev i Crveno more postali bi jedini održivi alternativni koridor za izvoz energije, vršeći ogroman pritisak na već krhko sigurnosno okruženje.
⚡️BREAKING
HOUTHI OFFICIAL TO IRANIAN MEDIA:
Trump should first deploy his Ground Forces to Yemen
If they prove themselves here, they can then move on to Iran
(Houthis have 400,000 fighters) pic.twitter.com/kzkGXwp1JZ
— Iran Observer (@IranObserver0) March 25, 2026
Drugi scenarij uključuje privremeno razdoblje hlađenja, tijekom kojeg regionalni i globalni akteri daju prioritet zaštiti pomorske trgovine unatoč svojim širim političkim rivalstvima. U ovom slučaju, Crveno more moglo bi postati arena pragmatične suradnje usmjerene na osiguranje slobodnog protoka brodova kroz Bab el-Mandeb i prema Sueskom kanalu.
Bez obzira na to koja se putanja pojavi, malo je vjerojatno da će se Crveno more smiriti. Umjesto toga, regija bi se mogla podijeliti na dvije ili više suprotstavljenih skupina na temelju njihovih osobnih interesa. Iranska kriza proizvela je nenamjerni geopolitički ishod pomicanjem središta pomorske gravitacije prema zapadu. Destabilizacijom Hormuškog tjesnaca i prijetnjom zaljevskim brodskim putovima, sukob je uzdigao Crveno more od sekundarnog poprišta do kritične osi globalne trgovine i strateškog natjecanja.
Pravo pitanje, dakle, nije hoće li iranska kriza preoblikovati regiju Crvenog mora, budući da su učinci već vidljivi, već koliko će ta transformacija u konačnici biti intenzivna i dugotrajna.
